Fan zona i navijačko okupljanje nisu isto: Zašto su zone odobrene a okupljanja ne

Međutim, dostupne informacije pokazuju da se ne radi o zabrani navijanja niti o uskraćivanju podrške reprezentaciji Bosne i Hercegovine, nego prije svega o pitanju organizacije, licenci i sigurnosnih procedura.

Projekt „I Am From Bosnia“ predstavljen je kao jedina službena i licencirana fan zona u Federaciji BiH, što podrazumijeva određena prava, ugovore i organizacijske standarde. To, međutim, ne znači da su navijačka okupljanja u drugim gradovima zabranjena niti da građani ne mogu zajedno pratiti utakmice na trgovima, u ugostiteljskim objektima ili drugim prostorima koji ispunjavaju zakonske uvjete.

Ono što se često zanemaruje u javnim raspravama jest činjenica da svako veće javno okupljanje zahtijeva odobrenja nadležnih institucija. Općine, policija, civilna zaštita i druge službe dužne su procijeniti sigurnosne rizike, osigurati nesmetano odvijanje događaja te preuzeti odgovornost za veliki broj okupljenih ljudi. Upravo zbog toga pojedini zahtjevi za organiziranje velikih događaja ne prolaze uvijek potrebne procedure ili ne dobivaju potrebne suglasnosti.

To nije ništa neuobičajeno niti je praksa vezana isključivo uz navijačke događaje. Institucije vrlo često ne odobravaju manifestacije koje procijene kao događaje povećanog rizika ili za koje nisu ispunjeni svi organizacijski uvjeti.

Nažalost, umjesto razgovora o procedurama, sigurnosti i odgovornosti organizatora, posljednjih dana svjedočimo pokušajima da se cijela priča predstavi kao zabrana navijanja za reprezentaciju Bosne i Hercegovine. Time se stvara nepotrebna napetost među ljudima koji zapravo imaju isti cilj – pružiti podršku Zmajevima na najvećoj svjetskoj nogometnoj pozornici.

U trenutku kada je reprezentacija uspjela okupiti i povezati navijače iz svih krajeva zemlje, najmanje što je potrebno jesu nove podjele. Navijanje za Bosnu i Hercegovinu ne mjeri se veličinom fan zone niti mjestom na kojem se utakmica prati. Mjeri se podrškom reprezentaciji, bez obzira dolazila ona iz Sarajeva, Zenice, Mostara, Viteza, Kiseljaka, Travnika ili bilo kojeg drugog grada.

Ako je plasman na Svjetsko prvenstvo nešto pokazao, onda je to da nogomet može povezivati ljude. Bilo bi šteta da se euforija zbog jednog od najvećih sportskih uspjeha pretvori u još jednu bespotrebnu društvenu podjelu.