Između Amerike i Europe: BiH na prvoj liniji globalne krize

Iako Europska unija i Sjedinjene Američke Države još od rata nisu uvijek imale usklađen pristup prema BiH i regiji, što se može pratiti i kroz niz deklasificiranih dokumenata američke vlade iz tog razdoblja, ipak je postojala opća suglasnost o ključnim načelima.

Odnosi Bruxellesa i Washingtona

Dolaskom Donalda Trumpa na čelo Sjedinjenih Američkih Država te jačanjem desničarskog populizma u Europi, pojavljuju se sve dublje pukotine u odnosima Bruxellesa i Washingtona, koje su kulminirale prošlomjesečnom Strategijom nacionalne sigurnosti SAD-a, dokumentom koji je, u najmanju ruku, skeptičan prema Europskoj uniji.

To znači ne samo da Amerika više neće aktivno podupirati europski put Bosne i Hercegovine, nego da će se primarno usmjeriti na vlastite strateške i gospodarske interese. S druge strane, kriza vezana uz Grenland dodatno motivira Europljane da se sve otvorenije distanciraju od američke globalne politike, pa je samo pitanje vremena kada će Bosna i Hercegovina izravno osjetiti negativne posljedice tog globalnog sukoba koncepcija.

Povijesni govor u Davosu

Mark Carney, kanadski premijer, održao je tijekom Svjetskog gospodarskog foruma u Davosu govor koji mnogi već sada nazivaju povijesnim. U tom je govoru priznao da međunarodno pravo više ne funkcionira, ali da su se srednje sile, poput Kanade, godinama pretvarale da funkcionira jer su, zatvarajući oči pred očitim devijacijama u primjeni njegovih načela, uživale u prednostima multipolarnog svijeta iza kojeg je stajala Amerika.

Iako Carney to nije izrijekom naveo, jedan od primjera na koji se njegove riječi mogu primijeniti jest oduzimanje Kosova Srbiji, što mnogi smatraju očitim kršenjem teritorijalnog integriteta i suvereniteta jedne članice Ujedinjenih naroda.

Kada je postalo jasno da Sjedinjene Američke Države više ne namjeravaju poštovati te principe, Carney je poručio kako više ne postoje koristi koje su opravdavale okretanje glave na drugu stranu te da se svijet mora suočiti s realnošću u kojoj su pogodnosti poretka predvođenog Amerikom nestale.

Prema njegovu mišljenju, srednje sile, poput Kanade, trebale bi stvarati ad hoc saveze s drugim državama slične snage kako bi zaštitile vlastite interese, jer bi alternativa bila „utrka prema dnu“ u pokušaju dodvoravanja velikim silama poput Sjedinjenih Američkih Država, Kine ili Rusije.

Politička povijest poslijeratne Bosne i Hercegovine pokazuje da, zbog dubokih unutarnjih podjela, teško postoji mogućnost usuglašavanja zajedničkih vanjskopolitičkih načela, dok je glavni kohezijski čimbenik godinama bila barem djelomično jedinstvena međunarodna zajednica. Moglo bi se pokazati da će buduća stabilnost Bosne i Hercegovine u velikoj mjeri ovisiti o daljnjem razvoju odnosa između Europe i Amerike.