Koliko je NATO zapravo ranjiv? Europska odbrana na staklenim nogama

Europska protuzračna odbrana, prema sigurnosnim analitičarima, i dalje predstavlja jednu od najslabijih karika odbrambenih sposobnosti Sjevernoatlantske alijanse.

Razlog za to je nedovoljno razvijen sustav zaštite od balističkih raketa i dronova. Stručnjaci se slažu da je Europa u toj oblasti ovisna od Sjedinjenih Američkih Država i da bi, bez američke pomoći, efikasnost njene odbrane bila znatno ograničena.

Europska komisija je u četvrtak predstavila plan za jačanje europskih odbrambenih kapaciteta. Planom su utvrđeni konkretni ciljevi i prekretnice za otklanjanje nedostataka u vojnim sposobnostima zemalja članica Unije, uključujući protuzračnu i proturaketnu odbranu, kao i sustave dronova.

Odbrana od dronova

Prema sigurnosnom analitičaru Vlastislavu Břízi, europska protuzračna odbrana je naročito slaba kada je riječ o zaštiti od balističkih i hipersoničnih projektila.

“Takve sustave posjeduje samo nekolicina država u svijetu, poput Sjedinjenih Država, Izraela ili Rusije, koje ih mogu efikasno koristiti”, rekao je on. Upravo je taj segment, prema njegovim riječima, ključni zadatak za Europu u narednim godinama.

Bříza je podsjetio da je Europa desetljećima zanemarivala ulaganja u odbranu i oslanjala se na mir, kao i na podršku SAD-a. “Navikli smo se da je život u miru nešto normalno i mislili smo da su ratovi stvar prošlosti. Sada jurimo za izgubljenim vremenom, ali drugog izbora nemamo”, izjavio je. Po njemu, ruska invazija na Ukrajinu bila je trenutak kada se Europa probudila i počela ponovo graditi vlastitu odbranu.

Sigurnosni analitičar Milan Mikulecký ističe da zemlje članice NATO-a u Europi imaju vrlo različitu razinu kvaliteta protuzračne odbrane. “One se međusobno razlikuju ne samo između ‘starih’ i ‘novih’ članica, nego i prema geografiji i procjeni mogućih prijetnji pojedinih država. U svakom slučaju, važno je naglasiti da je bez pomoći Sjedinjenih Država njihova efikasnost ozbiljno ograničena”, rekao je.

Najviši nivo zaštite od balističkih raketa, prema Mikuleckom, pruža sustav Aegis Ashore, koji su na bazama u Rumunjskoj i Poljskoj izgradile, financirale i upravljaju njime Sjedinjene Države. Niže razine zaštite od ovih raketa uglavnom osiguravaju sustavi Patriot, koje koriste i neki europski članovi NATO-a.

Zračne prijetnje

“Kada je riječ o zaštiti od prijetnji iz zraka, situacija je kod europskih članica znatno bolja. Međutim, bez flote američkih aviona AWACS i tankerskih aviona, u slučaju ozbiljnijeg sukoba i dalje se ne možemo snaći”, rekao je Mikulecký. Osim protuzračnih sustava, on smatra da je neophodno hitno izgraditi nedostajuću zaštitu od dronova.

Prema sigurnosno-političkom analitičaru Martinu Svárovskom, potrebno je i prijeći s čisto defanzivne strategije na onu koja podrazumijeva odvraćanje putem kažnjavanja. “Nedavni razvoj događaja, poput rata u Ukrajini ili sukoba na Bliskom istoku, pokazuje da čista odbrana protiv neprijatelja koji masovno koristi dronove i rakete jednostavno nije održiva. To je financijski neizvodivo i nepraktično”, kazao je.

Svárovský dodaje da je učinkovit način sprječavanja napada brza i odlučna kazna za svaki napad na vlastito tlo. Cilj nije samo oboriti napadačke projekte, već i odvratiti protivnika od budućih napada prijetnjom odmazdom.

Prema Břízi, odbrana pojedinih država, ali i cijele Europe, trebala bi biti zamišljena kao troslojni sistem. Prvi, najniži sloj usmjeren je na ciljeve koji lete nisko i sporo, među koje danas spadaju prije svega dronovi i niskoleteći avioni. Srednji sloj je namijenjen zaštiti od bržih i viših letjelica, projektila s niskim letom ili određenih tipova balističkih raketa.

Najviši sloj odbrane služi zaštiti od balističkih raketa srednjeg i interkontinentalnog dometa, kao i od hipersoničnih projektila poput ruskog Kinžala.

Izvor: klix.ba