Prostor je to u vlasništvu Grada Zadra, površinu 34 kvadrata koje je bilo na natječaju s namjenom i za “djelatnost izvanteritorijalnih organizacija i tijela, za aktivnosti gospodarske suradnje“. Spekulirali smo tada tko bi mogao doći u taj prostor, kada se ispostavilo da se uređuje u režiji i trošku nove počasne konzulice.
Ona je Zadranka koja je svoju karijeru razvila u Njemačkoj, a nastavila u BiH, poduzetnica koja u Travniku i Prozor-Rami vodi proizvodnju preciznih strojeva s oko 700 zaposlenih.
Kao takva bila je gošća emisije Nedjeljom u 2, u kojoj sve ono što je rekla imalo velikog odjeka, osobito među Zadranima.
Drago mi je da je tako jer to znači da ima puno ljudi koji misle kao ja, rekla nam je kratkom telefonskom razgovoru u kojem nam je Zadranka Snježana Köpruner potvrdila još jednu svoju ulogu. Kao i to da je u pratnji svojih najbližih prijatelja u Zadru gledala najnoviju predstavu Drame plus “Ne kopaj po groblju, molim te” koja joj je bila odlična i jako dojmljiva.
Nas je ona dojmila 2024. godine kada je u Zadarskom listu objavljeno njezino pismo Zadranima, a povod da ćemo ponoviti dio njezinog obraćanja je studij mehatronike. Zadar sad ima obrazovni sustav od srednje škole do fakulteta, a nema više ni traga metaloprerađivačkoj industriji, osim pogona u Benkovcu. Snježana Köpruner rođena u Benkovcu, školovala se u Zadru, a diplomirala je na Fakultet strojarstva i brodogradnje na smjeru energetike. Ona je magistar tehničkih znanosti. Karijeru je započela u Bagatu kao razvojna inženjerka, gdje je radila na konstrukciji specijalnih alatnih strojeva 10 godina. Sredinom 1980-ih magistrirala je te potom otišla u Njemačku.
Ovo je dio njezinog pisma koji također spada pod slavnu zadarsku prošlost, a povodom najave da će pogone SAS-a i Bagata zamijeniti stanogradnja.
“Imamo prekrasnu zgradu SAS-a, divan BAGAT-ov park s halama s polovine prošlog stoljeća, zbog čega ih ne iskoristiti i napraviti tehnološki park, mjesto susreta gdje će se održavati konferencije, otvarati start up-ovi, napraviti tehnički muzej, radionice malih zanatlija… I tu mašti nema kraja. Od početka pa do kraja devedesetih, zadarska firma u kojoj sam radila, od njemačke kompanije BMW, DEUTZ i ostalih, ugovarala je poslove za svoju tvornicu, kako bi u ratu preživjela. Ne mogu se ne sjetiti s koliko sam ponosa sudjelovala u ugovaranjima poslova, za koje su kolege iz ove zadarske tvornice nudili tehnološka rješenja na svjetskom nivou. Tehnološki, ali i po plaćama, najbolja strojarska kompanija u bivšoj 22 milijunskoj državi, zadarski SAS, bila je san svih mladih inženjera moje generacije. Krajem osamdesetih SAS JE bio u samom vrhu tehnologije proizvodnje specijalnih alatnih strojeva u svijetu”. napisala je među ostalim poduzetnica i počasna konzulica, gospođa Snježana Köpruner
