“Pisma koja nismo čitali” – večer poezije, tišine i emocije

U zeničkom klubu Plava paleta – Armagedon sinoć je održana promocija prve zbirke poezije mlade autorice Sare Tuke iz Kaknja, pod naslovom „Pisma koja nismo čitali“.
Ono što ovu zbirku čini još posebnijom jeste činjenica da Sara ima tek 17 godina, a već piše s ozbiljnošću i osjećajnošću koja nadmašuje njezine godine.

Promocija je, kako su kazali prisutni, bila mnogo više od klasične književne večeri – bila je to večer u kojoj su se emocije, sjećanja i zahvalnost pretočile u riječi i stihove.

Moderator večeri bio je Ajdin Alibabić, urednik i recenzent zbirke, koji je istaknuo:

“Poezija Sare Tuke je ogoljena, svedena na minimalističko, ali i kao takva sublimira sve ono što poetika podrazumijeva. Naravno, autorica nije mogla iskustveno donijeti sve što je željela, ali je maštovito kompenzirala ono što je nedostajalo. Zbirka je podijeljena u dvije tematske cjeline – ‘Odrastanje’ i ‘Pisma koja nismo čitali’. Pjesme protkane ljubavlju, onom željenom ali nedoživljenom, nose stalnu amplitudu sreće i tuge. To su poetski izražaji želja, snova i nadanja, ispisani onako kako samo umiju sanjari.”

Prisutnima se obratio i Emir Sokolović, koji je kazao da “svaka investicija ima smisla – pa i ona u istrajnost, u ono što činite i što jeste”. Dodao je kako je zadovoljstvo bilo slušati kolegu Alibabića u ulozi moderatora, posebno jer je to bila njegova prva takva uloga, baš kao što je i ovo prva zbirka mlade autorice.

A onda je riječ dobila Sara. Skromna, ali sigurna, kao da još uvijek ne vjeruje da njene misli sada žive između korica. Sa svojih 17 godina, stala je pred publiku i čitala svoje pjesme, prenoseći emocije koje nadmašuju godine.

Kako bih čitateljima približila Sarinu poeziju i dojmove s promocije, odlučila sam razgovarati s autoricom i postaviti joj nekoliko pitanja.

Šta možeš reći o promociji sinoć?

“Promocija je za mene bila više od događaja – bila je to večer osjećaja, sjećanja i zahvalnosti. Toliko emocija na jednom mjestu, toliko topline i podrške. Osjetila sam da svaka riječ koju sam nekad napisala više ne pripada samo meni, nego svima koji su te večeri došli, slušali i osjećali zajedno sa mnom.”

Što je za tebe najveće zadovoljstvo u pisanju – trenutak inspiracije ili trenutak kad pjesma dođe do čitatelja?

“Zadovoljstvo počinje u trenutku kad se osjećaj pretoči u riječi, ali pravi smisao dobije tek kad te riječi pronađu svoje čitatelje. Kad neko pročita stih i kaže ‘ovo sam ja’, tada shvatim da poezija ima moć povezivanja – da nešto što je poteklo iz moje tišine može dotaknuti tuđu dušu.”

Kako si se osjećala kad si prvi put držala svoju zbirku u rukama?

“Kao da držim sve svoje suze, snove i borbe između korica. To nije bio samo papir i tinta, nego dokaz da se svaka emocija isplatila. Osjetila sam ponos, ali i mir – jer sve ono što me nekad boljelo i usrećivalo sada živi u riječima koje možda nekome donesu utjehu.”

Što te navelo da uzmeš olovku i počneš pisati – slučajno ili iz potrebe?

“Možda iz potrebe da preživim vlastite misli. Pisanje je došlo tiho, ali kao jedini način da razumijem sebe i svijet oko sebe. Nije bila greška – više kao poziv koji nisam mogla ignorisati. Ponekad čovjek ne bira pisanje, nego ono pronađe njega kad mu najviše treba.”

I za na kraj, što bi željela da čitatelji ponesu sa sobom nakon što pročitaju tvoju zbirku?

“Da nikad nije kasno da pročitaš svoje nepročitano pismo – ono koje si pisao sebi, drugima, životu. Želim da čitatelji osjete da ranjivost nije slabost, nego snaga. Da ljubav, gubitak i nada mogu koegzistirati u istoj rečenici – i da iz svega, bez obzira na težinu, uvijek može izrasti ljepota.”

Vjerna publika Plave Palete, sinoć je to osjetila.Tišinom koja je govorila više od aplauza.I osmijesima koji su potvrdili da poezija i dalje ima svoje mjesto – i da ima onih koji je još čitaju srcem.

U vremenu kad riječi često ostaju neizgovorene, Sara ih sa svojih 17 godina uspijeva pretočiti u stihove koji ostaju dugo nakon što promocija utihne.

“U Sari je mladost i zrelost istovremeno – i u tome je čar njene poezije,” dodali su iz publike

Piše: Sanja Strukar Križanac

/galerija/