POBUNA U SREDNJOJ BOSNI: Mještani ne daju zemlju – “Ovo je treći pokušaj, ali nema novca…”

U Gornjem Vakufu – Uskoplju, rudnik Gračanica planira proširiti svoje rudarske aktivnosti na obližnje mjesto Donje Ričice. Projekt, koji datira iz osamdesetih godina prošlog stoljeća, danas je ponovno ažuriran. Stanovništvo, uglavnom povratnici, odlučno kaže “ne” proširenju rudarskih aktivnosti u svom mjestu. Svjesni da je rudnik okosnica razvoja ove regije, postavlja se pitanje – možemo li pomiriti ekologiju i gospodarstvo?

Mario Glavaš vratio se u svoje rodno mjesto Donju Ričicu u Gornjem Vakufu – Uskoplju, kupio kuću i osnovao obitelj. Sada, ponovnim pokretanjem priče o proširenju rudarskih aktivnosti rudnika Gračanica, njegova imovina, kao i imovina njegovih susjeda, mogla bi biti dio rudarske jame. Iako je plan rudnika kupiti zemljište, mještani su odlučno protiv toga.

Mario kaže da ima dvadeset duluma zemlje i kuću koja je od njihovog djeda. Sa suprugom i pet sinova živi od svog rada i ne planira napustiti svoj dom. Kaže da je ovo treći pokušaj kopanja i da novac nije dovoljan razlog da proda zemlju svojih predaka.

Kuća njegovog susjeda Stanka Žutića nalazi se točno na ležištu ugljena. Obnovio ju je početkom 2000-ih i, kako kaže, neće je prodati ni sebi ni svojoj djeci. Smatra da ono što imaju mještani nije mjerljivo s profitom koji će ostvariti drugi, iako razumije da veliki broj obitelji živi od rudnika.

Dragan Batinić naglašava da se stanovnici sela uz asfalt bave poljoprivredom i poznati su proizvođači kupusa, te da bi eventualno proširenje rudnika dovelo do zagađenja i uništilo njihovu proizvodnju. Njegov sugrađanin Josip Batinić kaže da su u posljednjih 20 godina tri puta obnavljali svoje kuće – prije rata, za vrijeme rata i poslije rata – te da ne mogu stalno graditi od nule i živjeti u neizvjesnosti.

Rudnik Gračanica, s druge strane, kaže da je već 50 godina motor razvoja u ovoj općini. Sporno područje, kako navode, je integralno ležište prema odluci donesenoj 1962. godine, a odluke su obnovljene 2001. i 2012. godine. Ravnatelj rudnika Besim Ohron ističe da 80 posto objekata ostaje na istom mjestu te da rudnik ima sva potrebna odobrenja i dozvole. Prema njegovim riječima, monitoring se provodi redovito i sve je u dopuštenim granicama kada je u pitanju utjecaj na okoliš.

Ohron dodaje da rudnik koristi moderne tehnološke procese te da se rudarenje i transport provode u skladu sa zakonom. Pokrenuti su postupci za dobivanje suglasnosti radi davanja koncesije, radi rješavanja imovinsko-pravnih odnosa. Planirano je otkup zemljišta od lokalnog stanovništva, ali isključivo na dobrovoljnoj osnovi, bez eksproprijacije.

Mještani, međutim, kažu da svoju zemlju neće prodati ni pod kojim uvjetima.

„Mještani Donje Ričice ne daju svoju zemlju, ni djedu, ni pradjedu – ništa“, kaže Josip Batinić.Nismo dobili izjavu općinskog načelnika, iako je dolazak ekipe bio najavljen.

U pisanom odgovoru iz općine naveli su da nisu nadležni, jer Općinsko vijeće daje suglasnost, a Vlada Srednjobosanskog kantona donosi konačnu odluku o dodjeli koncesije. Resorno ministarstvo potvrdilo je da podnesak rudnika trenutno ne sadrži svu zakonski propisanu dokumentaciju.

Ravnatelj rudnika Besim Ohron ističe da je odluka sada na lokalnim i kantonalnim vlastima.„Odluka je na svim dionicima – općini, političkim i zakonodavnim vlastima – treba li im ovaj rudnik u ovom svojstvu.

Rekao sam na početku svog mandata – rudnik se neće zatvarati u mraku, sve će biti jasno, pa neka svatko preuzme odgovornost za to što to znači u lokalnoj zajednici.“Sljedeća sjednica Općinskog vijeća zakazana je za četvrtak, 6. studenog.

Međutim, jedno je jasno – kako kaže lokalni stanovnik Dragan Batinić, možda rudnik ima novca za kupnju njihovog zemljišta, ali ne i onoga što ono za njih predstavlja.

izvor: Slobodna Bosna