Propala hajka na Duju: gradska uprava će sankcionirati skidanje zastave

Po ustaljenom receptu, proizvedena je brzopotezna panika: HDZ i Trojka, tvrdili su, uklanjaju zastavu s ljiljanima, ruše državne simbole, šalju poruke Bošnjacima. Iako je priča savršeno odgovarala njihovom narativu, imala je jednu sitnu manu – nije bila istinita.

Jer, kako se ispostavilo, zastavu s ljiljanima i transparent BH Fanaticosa nisu uklonili nikakvi „hrvatski kadrovi“, niti načelnik Stjepan Dujo, niti itko iz njegove administracije. Skinuli su je bošnjački komunalni redar i inspektor, zaposleni u gradskoj upravi, i to bez ikakvog naloga, bez procedure i bez ičijeg odobrenja. U trenutku kad je priča već eksplodirala na društvenim mrežama, gradska uprava Novog Travnika objavila je saopćenje u kojem vrlo jasno navodi imena ljudi koji su samoinicijativno izdali naredbu za uklanjanje te najavila da će protiv njih biti pokrenuti disciplinski postupci.

Ironija je toliko gusta da se može rezati nožem: HDZ-ova gradska administracija sada sankcionira bošnjačke službenike zbog uklanjanja zastave s ljiljanima – istog onog čina za koji su SDA-ovi botovi danima optuživali Hrvate. Kad se propaganda raspadne, raspadne se spektakularno.

Priča ima i dodatni sloj apsurda. Dok su se društvene mreže punile optužbama, Travničani i svi koji prolaze kroz općinu već godinama svakodnevno gledaju istaknutu zastavu Herceg-Bosne na samom ulazu u Travnik. Ona nikome od „patriota po statusu“ ne smeta dovoljno da bi tražio njeno uklanjanje. Nepozvani moralisti vrlo rado udaraju po Dujinom imenu, ali, zanimljivo, ne pozivaju načelnika Travnika Kenana Dautovića ili premijera Tahira Lendu da pokažu mišiće baš tamo gdje simbolika koju spominju stoji – doslovno – pred njihovim vratima.

Cijela situacija u Novom Travniku razotkrila je nešto što se pokušalo prekriti bukom: nije bilo nikakve odluke gradske službe, nikakvog naloga, nikakve političke pozadine. Bila su dvojica zaposlenika koji su se sami zaigrali, i administracija koja im sada zbog toga priprema sankcije. Kraj priče. Bez drame, bez urota, bez nacionalnih frontova.

Istina je, na kraju, vrlo jednostavna:
Novi Travnik nije postao scena “hrvatskog napada na ljiljane”, nego ogledalo u kojem se jasno vidi tko manipulira emocijama, a tko radi prema zakonu.

A ono što najviše boli – istina uvijek na kraju ispliva.

I zato je ova epizoda najbolja lekcija svima koji gutaju viralne statuse bez provjere: ponekad se najglasnije viče upravo onda kada se istina najmanje uklapa u unaprijed spremljenu priču. A u ovom slučaju, istina se okrenula protiv onih koji su je pokušali zamagliti.

Piše: uredništvo