
Ako BiH nije zemlja u kojoj je moguće ”varati sve ljude sve vrijeme”, onda njeni ljudi sve ovo vrijeme od kraja 1995. varaju sami sebe
“Administracije se mijenjaju, interesi su vječni. Ko god misli da se drugačije mogao, imalo se kad, u 2025. godini provjeriti koliko je u krivu.
”Što se tiče naših prioriteta, kazao bih kako su oni danas u najvećoj mjeri usklađeni. Mir, stabilnost, teritorijalni integritet, suverenost i multietnički karakter ciljevi su kojima smo duboko predani, uz, naravno, sudjelovanje američkih predstavnika, no ne nužno u političkom, koliko u ekonomskom smislu. Upravo je takav kapital danas poželjan u Bosni i Hercegovini i nastavljamo predano raditi s predstavnicima američke administracije kako bismo osigurali upravo takav klimu koji će omogućiti daljnja američka ulaganja u našu zemlju”, rekao je predsjednik Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine Dragan Čović u intervjuu Večernjem listu
Rekao je još nešto – ”Ulazak američkih partnera u ovaj projekt predstavlja novi trenutak koji obećava realnu i nesmetanu izgradnju plinovoda, ali i eliminaciju BH-Gasa kao nametnute tvrtke koja, osim što ne zapošljava nijednog predstavnika hrvatskog interesa, ne posjeduje stručne kvalifikacije, kapacitete, znanje ni potencijale za provedbu tako ozbiljnog projekta. Hoće li netko posegnuti za ugrožavanjem provedbe Južne plinske interkonekcije, ne mogu kazati sa sigurnošću. Međutim, ono što mogu kazati jest kako to neće biti hrvatska strana” – ali to je tek verbalna pirotehnika. Južne interkonekcije će biti i bit će onako kako kaže Washington, a ovi naši će prvo poslušati, pa onda reći da se nametnuta odluka u bobu poklapa sa nacionalnim interesima konstitutivnih naroda, Federacije, Bosne i Hercegovine, svemira…
Uglavnom, nema razloga za brigu: za razliku od ostatka Europe, posebno zemalja članica Europske unije o kojima Donald Trump misli što i Vladimir Putin, dakle ništa dobro, Bosna i Hercegovina je u zoni američkog interesa, a to znači, kako je Čović i rekao, ”mir, stabilnost, teritorijalni integritet, suverenost i multietnički karakter”, sve u skladu sa, naravno, Okvirnim mirovnim sporazumom koji je u 2025. navršio punih 30 godina!
U protekloj, mahnitoj godini, citirali smo Branka Latinovića, bivšu ambasadoricu Srbije pri OSCE-u koja je, gostujući na BN televiziji, rekla: ”Mislim da Amerika nikad neće odustati od Dejtonskog sporazuma i onoga što je njime definirano, je li to onda bio poraz, ne samo njene politike, već svega onoga što je ona uložila u taj sporazum – od svojih vojnih, ekonomskih, diplomatskih kapaciteta i uopće svog imidža kao Amerika koja je stala iza jednog velikog projekta mira u Europi”.
Milorad Dodik je, pamtite valjda, pomislio da će Amerika ipak ”odustati od Dejtonskog sporazuma i onoga što je njime definirano”, pa je sada predsjednik Saveza nezavisnih socijaldemokrata, ai to polulegalno. Predsjednik Republike Srpske više nije, niti u Republici Srpskoj važe zakoni koje je po njegovom nalogu prvo usvojila, pa redom povukla Narodna skupština Republike Srpske.
Ako je već tako, a dokazano jeste, onda je ozbiljno komentiranje nekakvog nastavka borbe za građansku BiH – čime se, kao, bavi značajan broj stranaka sa sjedištem u Sarajevu – neozbiljno. Potvrdila je to i Stranka demokratske akcije koja je, baš u žaru borbe, prebrojala krvna zrnca zaposlenih u entitetskoj i državnoj upravi. Nije, međutim, problem u tome što su Sjedinjene Države uoči 30-e godišnjice dejtonskih susreta i zbivanja potvrdile predanost tamo sklopljenom sporazumu, već što to – predanost sporazumu iz Daytone – rade otkako je rat završio, a mir nije izbio.
Na svim, ama baš svim općim izborima od 1996. – koji su, prije toga, sve do 2002. održavani svake dvije godine – u BiH su pobjeđivale stranke koje su se najavljivale kako će, čim dobiju povjerenstvo birača i rasporediti plijen, učiniti nešto epohalno: ukinuti entitete, uspostaviti još jedan, promijeniti postojeća izborna pravila, izvesti BiH iz etničke i uvesti u građansku reprezentaciju, proglasiti nezavisnost Republike Srpske…a samo je Dodik nešto probao i završio bez američkih sankcija, ali i mjesta predsjednika RS-a.
Zahvaljujući iskustvu kao učinkovitom sredstvu za likvidaciju svake nade, u 2026. godinu ulazimo potpuno pripremljeni: prvo slijedi devet mjeseci kampanja u kojima će predstavnici federalnih stranaka – jedan u Republici Srpskoj dijeliti na Dodikove lojaliste i sadašnju opoziciju koja se slaže u protivljenju suicidalnim pokušajima secesije – obećati kako će, čim dobiju povjerenje birača i rasporediti plijen, učiniti nešto epohalno: ukinuti entitete, uspostaviti još jedan, promijeniti postojeća izborna pravila, izvesti BiH iz etničke i uvesti u građansku reprezentaciju… I sve će za godinu dana od današnjeg dana, kao što bi Srbi rekli, prdnuti u čabar.
Za još jednu seriju neuspjeha za koje će, naravno, bošnjački predstavnici okrivljavati hrvatske, hrvatske bošnjačke, a srpski u slučaju potrebe malo jedne, pa malo druge, neće biti kriva američka administracija, kao što ni silni lobisti, računajući i one u pokušaju, neće izlobiti ništa više od već postojećeg.
Možda će, samo možda, OHR nametnuti novi način izbora članova Predsjedništva, iako trenutno nema potrebe: Željko Komšić se ne može kandidirati, a SDA nije u prilici da dio svojih birača usmjeri ka Slavenu Kovačeviću, pa će Hrvate predstavljati onaj koga Hrvati izaberu.
Pravila su, dakle, još jednom potvrđena: nema šurovanja s Rusima, kompliciranja oko interesa – i to svih, od kupovine plina, pa do srdačnih i prijateljskih odnosa s neprijateljima Washingtona – Sjedinjenih Država i, to pogotovo, narušavanja mira. Sve dogovore mimo toga Amerika će prihvatiti ukoliko, da još jednom citiramo predsjednika HDZ-a bez isteka trajanja mandata, podrazumijevaju ”mir, stabilnost, teritorijalni integritet, suverenost i multietnički karakter” Bosne i Hercegovine.
Ko to ne razumije, taj ne razumije ništa. Ko na obećavanju svega suprotnog pokušava – i najčešće uspijeva – mobilizirati birače, taj ih zna u dušu.
“Možete varati neke ljude sve vrijeme i sve ljude neko vrijeme, ali ne možete varati sve ljude sve vrijeme”, rekao je, navodno, Abraham Lincoln.
Ako Bosna i Hercegovina nije zemlja u kojoj je ipak moguće ”varati sve ljude sve vrijeme”, onda njeni ljudi, kukajući nakon svakih izbora, sve ovo vrijeme od kraja 1995. varaju sami sebe.
Dok je tako, Amerikanci će postavljati plinske cijevi gdje i kada im se prohtije, smjenjivati svakoga ko im ide na živce i općenito radi nešto protiv ”jednog velikog projekta mira u Europi”.
To u navodno nezavisnoj i suverenoj zemlji možda ne bi trebalo biti tako, ali bolje da jeste. Oni kojima ni nakon 30 godina nije jasno kakva su pravila, moraju, jednostavno moraju, imati tutora.
izvor: bljesak info
Kolumnu piše: Emir Imamović Pirke

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine je na današnjoj sjednici prihvatila inicijativu za privremeno ukidanje carine na uvoz nafte i naftnih derivata iz trećih zemalja u trajanju od pola godine.
9. tra 2026.
Pročitaj više
Prehidratacija je stvaran i opasan fenomen, a može dovesti i do smrtonosnih posljedica. Ipak, postoji iznimno jednostavan i besplatan način da provjerite unosite li previše ili premalo tekućine.
8. tra 2026.
Pročitaj više
Izetbegović je tužbu podnijela nakon što su joj oduzeta akademska zvanja magistra i doktora u procesu u kojem je utvrđeno da nije stekla zvanje magistra, zbog čega su joj poništene i kasnije stečene titule. Nakon što su održana ročišta, Općinski sud je odlučio da nije nadležan za ovaj predmet i slučaj je proslijedio Kantonalnom sudu u Sarajevu, na Odjeljenje za upravne sporove.
6. tra 2026.
Pročitaj višeIran neće ponovo otvoriti Hormuški moreuz u zamjenu za “privremeno primirje”, kazao je viši iranski dužnosnik za Reuters u ponedjeljak, 6. travnja, dodajući da Teheran smatra da Washington nije spreman za trajan prekid vatre.
6. tra 2026.
Pročitaj više