Posljednjih godina u javnom prostoru sve češće se mogu čuti pokušaji da se Hrvate u Bosni i Hercegovini ne naziva njihovim ustavnim i nacionalnim imenom, nego izrazima poput „bosanski katolici“. Takve formulacije mogu imati različita politička i ideološka polazišta, no činjenice su jasne: u službenim dokumentima Bosne i Hercegovine ne postoji nacionalna kategorija „bosanski katolik“, dok su Hrvati jasno i nedvosmisleno priznati kao jedan od triju konstitutivnih naroda.
Ustav Bosne i Hercegovine navodi Bošnjake, Hrvate i Srbe kao konstitutivne narode države. Ista odrednica koristi se kroz cijeli ustavnopravni sustav, od državne do entitetskih i županijskih razina. Prilikom popisa stanovništva građani su imali mogućnost odvojeno se izjasniti o nacionalnoj pripadnosti i vjeroispovijesti, što potvrđuje da su nacionalni identitet i religijska pripadnost dvije različite kategorije.
Tako osoba može biti Hrvat katolik, Hrvat pravoslavac, Hrvat ateist ili pripadnik bilo koje druge vjere, baš kao što Bošnjak ili Srbin mogu pripadati različitim vjerskim zajednicama. Katoličanstvo je vjera, a hrvatstvo nacionalni identitet. Zato pojam „bosanski katolik“ može opisivati vjersku pripadnost osobe koja živi u Bosni i Hercegovini, ali ne predstavlja službenu nacionalnu kategoriju.
I osobni dokumenti potvrđuju isto. U osobnim iskaznicama, putovnicama, vozačkim dozvolama i drugim službenim dokumentima ne postoji rubrika u kojoj bi nekome pisalo da je „bosanski katolik“. U dokumentima se evidentiraju osobni podaci, državljanstvo i druge zakonom propisane informacije, dok se nacionalna pripadnost utvrđuje kroz ustavni i statistički sustav države.
Povijesno gledano, Hrvati u Bosni i Hercegovini stoljećima su razvijali vlastiti nacionalni identitet, kulturne ustanove, političke organizacije, školstvo i medije. Njihova pripadnost hrvatskom narodu nije novijeg datuma niti proizlazi iz političkih okolnosti današnjice, nego predstavlja dio povijesnog kontinuiteta koji je potvrđen i međunarodno priznatim ustavnim poretkom Bosne i Hercegovine.
U demokratskom društvu svatko ima pravo na vlastito mišljenje o identitetima i povijesti. Međutim, nitko nema pravo drugome određivati kako će se nacionalno izjašnjavati. Ako se netko osjeća Hrvatom, a država ga kao Hrvata priznaje kroz najviše pravne akte, tada je to činjenica koju nije moguće poništiti političkim interpretacijama ili medijskim konstrukcijama.
Zato je odgovor na pitanje što piše u službenim dokumentima vrlo jednostavan: nigdje ne piše „bosanski katolik“. Ono što piše u ustavu Bosne i Hercegovine jest da su Hrvati jedan od triju konstitutivnih naroda, ravnopravni s ostalima i sa zajamčenim pravom na vlastiti nacionalni identitet.
