Uvoz dominira, proizvodnja stagnira: BiH BiH proizvodi samo 23% hrane

Bosna i Hercegovina već je dugi niz godina značajno ovisna o uvozu hrane, što se posebno ističe u razdobljima globalnih ekonomskih i političkih nestabilnosti. Iako zemlja raspolaže kvalitetnim poljoprivrednim zemljištem, raznolikim klimatskim uvjetima i bogatom tradicijom uzgoja, domaća proizvodnja ne uspijeva pokriti potrebe tržišta. Zbog toga se svake godine milijarde konvertibilnih maraka izdvajaju za uvoz osnovnih prehrambenih proizvoda.

Stručnjaci su upozorili da BiH raspolaže s oko 1,7 milijuna hektara obradivog zemljišta, ali da se u stvarnoj proizvodnji koristi tek oko 1,15 milijuna hektara, dok je znatan dio potpuno zapušten. Prosječno poljoprivredno gospodarstvo ima samo 2,44 hektara, što potvrđuje izrazitu usitnjenost posjeda. Još ozbiljniji podatak je da BiH proizvodi oko 23 posto hrane za vlastite potrebe, dok se istodobno najplodnije površine ubrzano betoniraju i prenamjenjuju. Jedan od ključnih razloga slabog razvoja domaće proizvodnje je nedovoljno ulaganje u poljoprivredu. Veliki broj poljoprivrednih gospodarstava koristi zastarjelu mehanizaciju, što smanjuje produktivnost i povećava troškove rada.

Osim toga, struktura gospodarstava je fragmentirana – mnoga kućanstva posjeduju male površine koje nije jednostavno ili ekonomski isplativo obrađivati suvremenim metodama. Još jedan problem predstavlja nedostatak strategijskog planiranja i podrške proizvođačima. Iako postoje poticaji, oni su često nedovoljni, neredovno isplaćeni ili neadekvatno raspoređeni. U usporedbi s državama Europske unije i regije, poljoprivrednici u BiH imaju mnogo manje subvencije, što ih čini manje konkurentnim. Najviše se uvoze proizvodi poput: mesa i mesnih prerađevina, mlijeka i mliječnih proizvoda, voća i povrća, žitarica i stočne hrane, gotovih i poluprerađenih prehrambenih proizvoda. Ova ovisnost dovodi do niza negativnih posljedica. Prije svega, BiH postaje ranjiva na promjene cijena na globalnom tržištu, što se posebno osjeti kod naglih skokova cijena hrane. Također, poremećaji u međunarodnom prometu, kao i političke krize, mogu izazvati probleme u opskrbi. Osim ekonomskih, tu su i društvene posljedice: slabija domaća proizvodnja znači manje radnih mjesta u ruralnim područjima, veće migracije stanovništva i ugrožavanje tradicionalnih proizvodnih praksa koje su godinama oblikovale ruralni identitet.

BiH posjeduje potencijal biti mnogo samoodrživija u proizvodnji hrane nego što je danas. Međutim, to zahtijeva koordinirane napore države, proizvođača i gospodarskih subjekata. Smanjenje ovisnosti o uvozu ne bi samo ojačalo ekonomiju već bi povećalo prehrambenu sigurnost, otvorilo nova radna mjesta i revitaliziralo ruralne zajednice. Kako bi BiH postala manje ovisna o uvozu hrane, potrebno je provesti niz strateških mjera: povećati investicije u poljoprivrednu mehanizaciju i infrastrukturu, uskladiti poticaje s EU standardima i osigurati njihovu pravodobnu isplatu, podržati lokalne prerađivačke kapacitete jer domaći sirovi proizvodi često nemaju kome biti prodani. Zatim, jačanje zadruge i organizacija proizvođača radi zajedničkog nastupa na tržištu, edukacija i modernizacija proizvodnih procesa, posebno među mladim poljoprivrednicima, zaštita domaće proizvodnje kroz pametnu trgovinsku politiku, ali u skladu s međunarodnim sporazumima.