
Dok sarajevski medijski prostor bruji o “proceduralnim greškama” i “rokovima”, pokušavajući umanjiti značaj najnovijih odluka iz Strasbourga, detaljna analiza presuda Europskog suda za ljudska prava (ESLJP) otkriva sasvim drugu istinu. Sud je srušio dva temeljna stupa na kojima se gradila strategija unitarizacije Bosne i Hercegovine putem pravosuđa, piše RTVHB.
Odbacivanjem tužbe Zlatana Begića (protiv ustavnog ustrojstva) i tužbe Demokratske fronte (protiv odluka Christiana Schmidta u izbornoj noći u listopadu 2022.), Strasbourg je poslao jasnu poruku: Političke želje za dominacijom nisu ljudska prava, a Europski sud nije poligon za predizborne kampanje.
Donosimo cjelovitu analizu onoga što se u Sarajevu prešućuje.
Sud je proglasio nedopuštenim zahtjev Zlatana Begića, koji je pokušao dokazati da je diskriminiran jer “politička manjina” (misleći na malobrojnije konstitutivne narode) može blokirati zakonodavne procese odnosno da je njegov glas kao Zastupnika u ZD PS BiH manje vrijedan od glasova izaslanika u Domu naroda PS BiH.
U predmetu u kojem je Begić tražio pravnu podlogu za ukidanje entitetskog veta i domova naroda, Sud je (točke 10. i 15. Odluke) zauzeo jasan stav: Konvencija ne jamči jednaku težinu svakog glasa u izbornom procesu, a Begićeva apelacija je “pokušaj promjene ustavne i izborne strukture”, a ne zaštita individualnih prava.
Sud smatra da ovaj podnositelj predstavke nije dokazao da su ga osporene ustavne odredbe izravno pogodile. Srž njegovog slučaja je da određeni ustavni mehanizmi uvedeni 1995. kako bi se okončao oružani sukob nisu bili u najboljem interesu građana Bosne i Hercegovine. Kao primjer, podnio je da se nekoliko važnih dijelova zakonodavstva nije moglo usvojiti kao rezultat tih mehanizama . Međutim, podnositelj predstavke nije uspio pokazati da je pretrpio bilo kakve specifične posljedice u tom pogledu. Iz nejasnih i općih izlaganja podnositelja predstavke proizlazi da se također žalio da svi glasovi nemaju jednaku težinu zbog osporenih ustavnih mehanizama. Međutim, Sud je držao da članak 3. Protokola br. 1, uzet samostalno ili u vezi s člankom 14. Konvencije, ne jamči jednak glasački utjecaj za sve glasače. Kao u slučaju Kovačević, Sud smatra da je pritužba podnositelja predstavke bila usmjerena na provođenje promjene ustavne i izborne strukture Bosne i Hercegovine – navodno u interesu opće javnosti – radije nego na ostvarivanje njegovih individualnih prava zajamčenih Konvencijom i protokolima uz nju.
Paradoks leži u tome što se Begić pred Sudom predstavljao kao ugroženi “građanin”, dok u BiH djeluje kao radikalni bošnjački nacionalist. Riječ je o istom čovjeku koji je izjavio:
“Tamo gdje odlučuje jedan musliman, trebaju biti dva kršćanina koja će ga čuvati, jedan iz Zagreba, drugi iz Beograda. Jedan da mu drži ruke a drugi da mu stavi šake preko usta da ne može govoriti. Mi moramo raditi na razbijanju, mi moramo Europu podučiti da to tako ne može”, rekao je Begić početkom listopada 2022. za jednu sarajevsku komercijalnu televiziju.
Ovaj narativ, u kojem se prava “građana” koriste kao alat za rušenje prava konstitutivnih naroda, neodoljivo podsjeća na retoriku Slobodana Miloševića s početka 90-ih. I Milošević je rušio ustavnu ravnotežu Jugoslavije pod krinkom “jedan čovjek, jedan glas”, ne radi demokracije, već radi osiguravanja dominacije najbrojnijeg naroda. Strasbourg je u Begićevom slučaju prepoznao isti obrazac.
Zanimljivo je i da se Sud u ovoj odluci, u vijeću u kojem ovaj put nije sjedio sudac Faris Vehabović (koji je također blizak DF-u i povremeni je kolumnist portala koji je blizak s DF-om) već ad hoc sutkinja Anne Louise Bormann, izravno pozvao na predmet Kovačević kao podlogu za odbacivanje podnesaka koji imaju cilj promjenu ustavne strukture BiH.
Paralelno s Begićevim debaklom, sarajevski mediji pokušavaju spasiti obraz Demokratskoj fronti (DF) tvrdeći da je njihova tužba protiv Christiana Schmidta odbačena “isključivo zbog kašnjenja od dva dana”.
Istina je da je Sud tužbu razdvojio. Prigovor na tajming Schmidtove odluke o izmjeni Izbornog zakona jest odbačen zbog roka, ali ključni dio tužbe; onaj o navodnoj diskriminaciji i “rasizmu” Schmidtovih izmjena, odbačen je suštinski, odnosno ponovno se govori o
U točkama 37. do 40. te Odluke, Sud je Komšićevoj stranci održao pravnu lekciju.
Sukladno dobro utvrđenoj sudskoj praksi Suda, kako bi mogla tvrditi da je „žrtva“ povrede prava utvrđenih u Konvenciji ili njezinim protokolima, osoba, nevladina organizacija ili skupina pojedinaca mora biti „izravno pogođena“ spornom mjerom. Konvencija stoga ne predviđa podnošenje actio popularis za tumačenje prava utvrđenih u njoj niti dopušta podnositeljima zahtjeva da prigovaraju na odredbu nacionalnog zakona samo zato što smatraju, bez da su njome izravno pogođeni, da bi ona mogla biti u suprotnosti s Konvencijom. Međutim, podnositeljima je otvorena mogućnost tvrditi da zakon krši njihova prava, u nedostatku pojedinačne mjere provedbe, ako pripadaju klasi ljudi koja riskira biti izravno pogođena zakonodavstvom ili ako se od njih zahtijeva da izmijene svoje ponašanje ili riskiraju biti kazneno gonjeni. Uz to rečeno, kako bi podnositelj zahtjeva mogao tvrditi da je žrtva u takvim okolnostima, on ili ona mora predočiti razumne i uvjerljive dokaze o vjerojatnosti da će doći do povrede koja utječe na njega ili nju osobno; puka sumnja ili nagađanje nisu dovoljni u tom pogledu
Ono što povezuje oba slučaja je pravni termin actio popularis – tužba u interesu javnosti koju podnosi netko tko nije osobno oštećen (odnosno politički motiviranu želju Begića i DF-a za promjenom ustavnih i izbornih struktura BiH).
Europski sud za ljudska prava nije ustavni sud; on štiti konkretne žrtve.
– Begić nije dokazao da je osobno oštećen (osim što ne može nametati svoju volju drugima).
– DF nije dokazao da je oštećen Schmidtovim izmjenama.
Odluke Suda u Strasbourgu jasno signaliziraju kraj ere u kojoj se ovaj Sud koristio kao alat za političke obračune i nametanje unitarističkih modela koji ignoriraju složenu stvarnost BiH. Pokušaj da se radikalna politička agenda “umije” u jezik ljudskih prava ovaj put nije prošao.
Podsjećamo, Europski sud za ljudska prava prihvatio je dvije žalbe Begića te je ocijenio kako je on diskriminiran jer se izjašnjava kao predstavnik “Ostalih” zbog čega ne može sudjelovati pri izboru vodstva Federacije BiH ili pak vodstva Zastupničkog doma PS BiH. Međutim, on navodi da je njegova aplikacija prihvaćena zbog Schmidtovih amandmana što nije istina, a tih amandmana ticala se jedino aplikacija DF-a koja je gore pojašnjena.ESLJP je tim dvjema odlukama nastavio praksu poziva vlastima BiH da se ukloni diskriminacija prema građanima koji se ne izjašnjavaju kao pripadnici triju konstitutivnih naroda, kao u slučaju Sejdić i Finci i ništa više od toga.
izvot: Paralele.info

SARAJEVO - Predstojeći izbori, koji će se održati 4. listopada, donijet će određene novine, između ostalog, da se glasanje više neće obavljati upisivanjem X-a, već bojanjem kruga.
7. svi 2026.
Pročitaj više
Hrvatska stranka prava Bosne i Hercegovine (HSP BiH) uputila je otvoreno pismo Vladi Republike Hrvatske i premijeru Andreju Plenkoviću s pozivom na hitnu reakciju zbog kandidature Slavena Kovačevića za hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Iz HSP-a BiH zahtijevaju preispitivanje Kovačevićeva državljanstva, optužujući ga za manipulaciju nacionalnim identitetom i ugrožavanje ustavnog poretka te prava hrvatskog naroda na legitimno predstavljanje.
7. svi 2026.
Pročitaj više
Zdenko Lučić , zajednički kandidat hrvatske oporbene Petke za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, u svom prvom intervjuu nakon službene potvrde kandidature za Hercegovina.info govorio je o tome kako je ušao u utrku, odnosu s HDZ-om BiH, protivnicima, podršci obitelji, ratnom putu, pravosuđu, OHR-u i viziji Bosne i Hercegovine.
7. svi 2026.
Pročitaj više
Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine (CIK BiH) danas će , 7. svibnja, donijeti Odluku o raspisivanju i održavanju Općih izbora u Bosni i Hercegovini 2026. godine.
7. svi 2026.
Pročitaj više