Vidović navodi da već dugo kontaktira nadležne institucije, ali da nije bilo konkretnih odgovora ni reakcija. Ističe da se kao policajac suočava s posttraumatskim stresnim poremećajem (PTSP) koji je, prema njegovim riječima, posljedica dugotrajnog stresa i pritiska na poslu.
U pismu postavlja niz pitanja u vezi s najavljenom "čistkom" unutar Ministarstva unutarnjih poslova, pitajući što ona zapravo podrazumijeva.
„Znači li ta 'čistka' odlazak nekoliko policajaca iz Uprave za zaštitu osoba i objekata ili slučajeve kolega koji su, kako tvrdi, trpjeli posljedice sustava - od napuštanja službe do tragičnih ishoda?“, navodi Vidović.
Posebno se osvrnuo na, kako tvrdi, slučajeve preminulih i bivših kolega, uključujući i one koji su napustili službu zbog pritiska ili su, prema njegovim riječima, bili izloženi nehumanim uvjetima rada.
Vidović također ukazuje na, kako navodi, nepravilnosti u sustavu napredovanja, tvrdeći da se činovi i pozicije često dodjeljuju bez javnih natječaja i prema neformalnim kriterijima.
„Postavlja se pitanje imaju li svi policajci jednake mogućnosti za napredovanje ili su ključni osobni odnosi i podobnost“, navodi se u pismu.
U svom otvorenom obraćanju spominje i dvostruke standarde u disciplinskim postupcima, tvrdeći da se pojedini policajci kažnjavaju zbog formalnosti, dok se ozbiljniji prekršaji zakona, prema njegovim riječima, ignoriraju.
Također je kritizirao rad interne kontrole, navodeći da su brojna izvješća ostala bez odgovora, te upozorio na moguće financijske posljedice za proračun zbog pravnih sporova.
„Problem s Ministarstvom unutarnjih poslova nisu plaće. Problem su menadžeri koji su dobili široke ovlasti bez stvarne kontrole“, kaže Vidović, dodajući da su mnogi policajci pod pritiskom, ali se ne usuđuju javno progovoriti.
Na kraju pisma postavlja ključno pitanje: hoće li najavljena "čistka" obuhvatiti i upravljačke strukture ili će se, kako tvrdi, svesti na sankcioniranje nižih razina hijerarhije.
"Ako ne krene od vrha, neće biti čistka - već nastavak urušavanja sustava“, zaključuje.
Zasad nije bilo službene reakcije Ministarstva unutarnjih poslova na ove optužbe.
Njegovo pismo prenosimo u cijelosti
Poštovani ministre Budimire,
Ja, Vidović Vladimir, zaposlen kao policajac, pišem Vam nakon što sam u više navrata pisao nadležnim institucijama, kao i Vama osobno, ali bez ikakvog konkretnog odgovora ili reakcije.
Napominjem da sam policajac koji se suočava s posttraumatskm stresnim poremećajem, uzrokovanim dugotrajnim i intenzivnim stresom na poslu, uključujući kontinuirani pritisak neposrednih nadređenih i način funkcioniranja sustava.
S obzirom na vaše javne najave o "čistki" unutar Ministarstva unutarnjih poslova, postavljam vam otvoreno pitanje - što točno mislite pod tom "čistkom"?
Mislite li pod time činjenicu da je u posljednjih mjesec dana Uprava za sigurnost osoba i objekata izgubila najmanje šest policajaca?
Mislite li pod tim na mog kolegu Alagića, koji je počinio samoubojstvo samo pola sata prije odlaska u hitnu smjenu? Taj čovjek se nije "ubio" — slomile su ga nezakonite odluke, premještaji i sustav koji mu nije ostavio prostora za pravnu zaštitu.
Mislite li pod tim na svog kolegu Darka Serdara, koji je preminuo na dužnosti bez adekvatnih i redovitih liječničkih pregleda?
Mislite li pod tim na svog kolegu Gorana Latkovića, koji je napustio službu nakon što je bio podvrgnut ponižavajućem tretmanu — prisiljen nositi službenu jaknu na temperaturama iznad 25 stupnjeva, uz objašnjenje da nije stigla "depeša" u kojoj se navodi da se može skinuti, nakon čega je odmah nakon završetka smjene razriješen dužnosti?
Mislite li pod tim na svoje kolege Vladana Glavaša i Dejana Vukmana, mlade policajce koji su napustili sustav?
Razumijete li i činjenicu da je policajac Branislav Lakić preko noći premješten iz Uprave za osiguranje osoba i objekata u drugu jedinicu, samo zato što je tražio ostvarivanje svojih prava i promaknuća za koje ispunjava uvjete?
Ako su ovakvi slučajevi dio vašeg "čišćenja", onda je jasno u kojem smjeru ide ovaj sustav.
Za početak, iz važećih propisa možete ukloniti odredbu koja propisuje da žalba ne odgađa izvršenje odluke - odredbu koja je u praksi proizvela ogromne posljedice i koja je u konkretnim slučajevima osporavana na sudu, gdje je utvrđeno da žalba mora imati suspenzivni učinak.
U praksi takva norma znači: bit ćete odmah premješteni ili kažnjeni, a onda se žalite kome god želite. Upravo ta odredba, po mišljenju mnogih policajaca, prouzročila je više štete i psiholoških posljedica nego bilo koja druga sistemska mjera.
Također vam postavljam pitanje — kako je moguće da osoba koja je pravomoćno osuđena za obiteljsko nasilje još uvijek radi u Upravi za zaštitu osoba i objekata, a da nije suspendirana ili da se suoči s disciplinskim postupkom? Tko ju je zaštitio?
Hoćete li pozvati na odgovornost voditelja unutarnje kontrole zbog ignoriranja više od 25 izvješća koje sam podnio zajedno s kolegama, a za koja nikada nisam ni pozvan dati izjavu?
Jeste li svjesni da se zbog takvog nečinjenja, nakon sudskih presuda, oštećuje proračun MUP-a kroz troškove postupka koje snose građani?
Kako objašnjavate dvostruke aršine u sustavu?
Kolega Vladan Glavaš kažnjen je jer je tijekom bolovanja sam bojao svoj stan, dok istovremeno menadžeri mogu nesmetano obavljati druge aktivnosti te biti predsjednici i osnivači sportskih klubova.
Zašto su službena, neobilježena vozila MUP-a često parkirana ispred kafića i kladionica, od strane menadžera koji ta vozila koriste kao osobna vozila?
Kako se dodjeljuju promaknuća u ovom sustavu?
Je li normalno da gradonačelnik pošalje prijedlog, a ravnatelj ga potpiše bez javnog ili internog natječaja?
Tko je dao takvu moć poglavarima?
Što je s policajcima koji nisu „prikladni“ - imaju li oni ikakve šanse za napredovanje?
Posebno zabrinjava činjenica da se promaknuća i činovi dodjeljuju na temelju neformalnih i neprofesionalnih kriterija. Postoje javne izjave i primjeri gdje policijski službenici otvoreno govore da prelazak u Upravu za zaštitu osoba i objekata dovodi do bržeg napredovanja te da je ta uprava postala „tvornica činova“.
Je li normalno da se promocije povezuju s igranjem nogometa za klubove povezane s menadžerima?
Postoje konkretni slučajevi gdje je policajac, nakon što je odbio igrati za takav klub, premješten na niže radno mjesto („rampu“), da bi se tek nakon pristanka vratio na prethodnu poziciju.
Gdje je granica između služenja i privatnih interesa?
Hoćete li ispitati i ograničiti aktivnosti takvih klubova i utjecaj koji imaju na karijere policajaca?
Kako je moguće da tijela odgovorna za integritet i zakonitost oslobađaju od disciplinske odgovornosti osobe s pravomoćnim presudama?
Kako je moguće da se policajci kažnjavaju zbog formalnosti, dok se teška kršenja zakona ignoriraju?
Kako je moguće da članovi disciplinskih komisija priznaju da su donijeli odluke pod pritiskom?
Ovo nije stav samo jednog čovjeka.
To je stav velikog broja policajaca koji svakodnevno trpe pritisak, mobing i nepravdu, ali iz straha ne smiju javno govoriti.
Ja sam samo jedan od rijetkih koji je odlučio javno se otkriti.
Problem s Ministarstvom unutarnjih poslova nisu plaće. Problem su menadžeri kojima su dane široke ovlasti bez stvarne kontrole.
To je sustav u kojem:
* časni policajci odlaze,
* mladi ljudi napuštaju službu,
* pravo na predujam bez natječaja,
* zakon se primjenjuje selektivno,
* i nepravda postaje pravilo.
Zato vas ponovno pitam — hoće li ovo "čišćenje" konačno početi od vrha?
Ili će, kao i prije, završiti kažnjavanjem onih koji su najslabiji u hijerarhiji?
Jer ako ne krene od vrha, neće biti čistka - već nastavak raspada sustava.
S poštovanjem,
Vidović Vladimir i ostali kolege
